Moj dan u godini

Danas je 8.Mart odnosno Međunarodni dan žena i za razliku od ostalih praznika, ovaj praznik je meni jako bitan i u životu mi puno znači kad mi se ga netko sjeti čestitati i kad mi pokloni nešto u znak pažnje.

Dan žena je pravi dan da se sjetite vaših majki, prijateljica, žena, kćerki, unuka, cura, kolegica, … jer „Majčin dan“ nije adekvatna zamjena za to, nisu sve žene majke, jer „Valentinovo“ nije dobra zamjena za to, jer nismo svi zaljubljeni.
Dan žena je dan svih žena i ljuti me što ovaj međunarodni praznik mnogi guraju u kontekst pod ostatke bivšeg sistema, ovaj dan sa tim sistemom nema nikakve veze, no izgleda da su muškarci jedva dočekali dobar razlog da ga marginaliziraju, a žene, na njih sam posebno ljuta. Na sve te velike, novopečene kršćanke koje su se počele sramiti svog praznika. Idite klečati u crkvu i pustite moj praznik na miru!
Možda sam ipak pogriješila napisavši da je ovo praznik svih žena, nije, ovo je praznik žena koje se ne srame toga što su žene. Ovo nije praznik mrziteljica muškaraca, koje svoju ženstvenost sakrivaju pokušavajući biti jednake muškarcima, a nije ni praznik pokornih ženica, koje se ne usude dići glas.
Dan je žena koje poštuju žene, poštuju muškarce i vole biti žene!

O samoj povijest ovog praznika možete i same pročitati, tako da o tome nema smisla da vam ja pišem, ja ču se prisjetiti nekih mojih najljepših sjećanja na ovaj praznik.

Na zaklopljenom štednjaku u kuhinji mala bočica parfema (kockasta sa crnim poklopcem), cvijeće i još jedan parfem. Moj nam je tata došao u posjetu i donio poklone mami i baki za Dan Žena. Tata nije uvijek bio lik uzornog oca, no bio je šarmer i žene su ga voljele, a znao je i kako da ih očara svojom pojavom. Mene je tada očarao i taj jedan dan bio je najbolji tata na svijetu, nosio me ulicom na ramenima i pjevao „Mirka, ljubavi jedina moja ti, …“ (tko ne zna moja mama je krštena Mirka). Uglavnom nakon toga ga nisam vidjela 6 – 7 godina, ali pamtim taj Dan Žena kao danas i volim se sjećati tate upravo takvog kakav je bio tad, visok, sa brkovima u bijelim hlačama i pjevuši Đoleta.

Još jedan 8.Mart, moja učiteljica je imala prelijepu košulju koja se veže na mašnu. Rekla sam joj da ima lijepu košulju, a ona je izrekla sudbonosnu rečenicu, koja tek danas meni ima smisla i mijenja moj način razmišljanja o odjeći. Rekla je nešto kao: „Ovo je stara košulja, no posebna je i ja je čuvam samo za posebne prigode, tako da je uvijek kao nova“. E sad, lijepo je kad sačuvaš neku stvar, ali da li to ima smisla? Da nešto stoji i čeka bolju priliku, kad je ta prilika? Svaki dan je poseban za sebe, ne čekajte posebnu priliku da bi nosili lijepe stvari, stvari su tu da nam služe, a ne mi njima.

Moja mama je za 8. Mart uvijek kupila nešto novo za obuči i išla je na frizuru, tako da je taj dan posebno blistala. Ona si nije mogla priuštiti, kao mi danas, da često kupuje odjeću. Odjeća je to vrijeme bila luksuz, tako da je nova odjeća za nju na Dan Žena bila posebna nagrada.

Moja novija sjećanja nisu tako lijepa. Moj život je okružen muškarcima, što zbog struke, što zbog hobija, a ipak ih moram dovoljno unaprijed podsjetiti na to koliko mi ovaj praznik znači, da bi se na kraju samo rijetki sjetili da mi nešto poklone ili da mi barem čestitaju. A što je tu je ne možemo ih mijenjati, možemo ih samo prihvatiti. Ove godine nikoga nisam podsjećala na ovaj Dan odlučila sam da si sama mogu pokloniti najviše. Pokušavam uživati u današnjem danu koliko god mi to moje obaveze dozvole i biti sretna.

Drage Moje Sretan nam dan žena!