Dolce Vita Rovinj prvi vintage festival

Napisao/la Ivana. Posted in Vibela

Dolce-Vita-00 

Prvi vintage festival, zvučalo je odlično u najavi i ja sam morala otići tamo. Iako nam Rovinj baš i nije usput potegnuli smo iz Zagreba u subotu u jutro strpljivo u koloni turista, da prisustvujemo prvom vintage festivalu u Hrvatskoj Dolce Vita. Bio je predivan sunčani dan, nas dvoje, more...

Dolce-Vita-13

Došli smo u Rovinj oko 11 sati. Hotel Lone smo našli brzo, odmah je do starog hotela Eden u Rovinju. Za razliku od hotela Eden gdje su se nalazila čak dva putokaza za festival, uz sam hotel Lone, na čijim se bazenima održavao događaj, nije bilo ni jednog putokaza. Ispred hotela bilo je par auta sa reklamama za festival, stvarno uložen trud u promociju.

Dolce-Vita-14

Odmah po dolasku obišli smo izložbu oldtimera, ako se izložbom može nazvati 5 – 6 auta i par vespi, te jedan novi sponzorski automobil koji je kvario cijeli dojam i zbog kojeg nismo mogli fotografirati sve oldtimere odjednom.

Oko pola 12 još uvijek nije bilo nikoga i ničega pa smo popili kavu u hladovini (pohvala konobarima na šanku uz oldtimere iznimno ljubazni i susretljivi). Prošlo je dvanaest sati, a od najavljenog programa jedino je naš poznati prodavač antikviteta s Britanca Igor Recek zvan Ganster slagao svoj izložbeni prostor. Rekao nam je da dođemo iza 17h da tada počinje sve.

Dolce-Vita-23

Dolce-Vita-24
Prigodna ponuda hrane uz festival sa svojim astronomskim cijenama otjerala nas je u šetnju i pronalazak ipak nešto povoljnije klope.

Dolce-Vita-18
Ove cure su ljubazne, rade jako fine sendviče i prirodne sokove, a nalaze se na 5 minuta hoda od hotela. Nije čudo da se kod njih čeka na red i da su nas kasnije još neki ljudi uputili upravo kod njih.

Dolce-Vita-17

Do 17 h smo se kupali, more je billo iznimno toplo. Dragi je iskoristio priliku i napravio dosta podvodnih fotografija.

Dolce-Vita-15

Cijelo vrijeme čula se glasna latino muzika, morali smo otići tamo. Mala plaža, kafić uz more, glasna muzika, to ne bi bilo tako čudno da DJ nije crnac, da su svi gosti nisu amerikanci i da pola plaže ne pleše u latino ritmovima. Popili smo cugu na terasi i uživali jedno vrijeme u muzici i pogledu na rasplesane turiste.

Dolce-Vita-16
Nabacila sam šminku i frizuru i obukla svoju "retro" kombinaciju.

Dolce-Vita-27

Dolce-Vita-28

Dolce-Vita-29

Odlučila sam na sebi imat majicu sa Trash'n'Burn festivala, možda ako netko od organizatora vidi tu majicu nazove dečke u Međimurje i posavjetuje se kako organizirati nešto dobro prvenstveno iz ljubavi. Nije dovoljna samo dobra reklama, treba nešto i ponuditi posjetiteljima.
Ponovno smo obišli izložbu oldtimera, sada se pojavilo još nekoliko vespi. Naravno i sami automobili i vespe su reprezentativni i gušt ih je bilo vidjeti, šteta samo da ih nije bilo više.

Dolce-Vita-25

Dolce-Vita-26
Pojavile su se i cure iz Burried Clothes, nisam saznala da li je to bila samo izložba ili su one i prodavale nešto, uglavnom nisam uspjela ostvariti kontakt iako mi je točkasta haljina zapela za oko.

Dolce-Vita-30
Igor Recek je složio svoj izložbeni prostor, starinski fižider, frizeraj, torbice i ostali predmeti, definitivno najbolji i najzabavniji dio cijelog festivala. Njegov retro vintage dnevni boravak poslužio je kao spas i  mjesto za druženje pin up djevojkama, muzičarima, slučajnim prolaznicima i nama.

Sjeli smo na terasu i odlučili se počastiti kad smo već tu. Konobari nas nisu doživljavali, prvih dvadeset minuta to smo prepisali gužvi na terasi, a onda se terasa ispraznila, a konobari nas i dalje nisu doživljavali. Moj dragi je pokušao naručiti na šanku, rekli su mu da oni ne mogu primiti narudžbu već samo konobari. Čekali smo još dvadeset minuta, a onda se digli i otišli u grad. Bio je to pametan potez.

Na predivnoj terasi u kafiću u centru Rovinja, ljubazno osoblje, hladna piva, pristojne cijene (za usporedbu, pivo 13 kn za pola litre stiglo za dvije minute, a na terasi vintage festivala nismo dočekali pivo od 23 Kn za pola litre).

Dolce-Vita-33

Dolce-Vita-34

Uživali smo u pogledu na stare brodove i sunce u zalasku. Kupili usput i bruschette, vruće, mirisne.

Pronašla sam usput i jednu lijepu staru Hondicu za fotkanje.

Dolce-Vita-99

Dolce-Vita-32

Ipak vratili smo se nazad do bazena hotela Lone i dali još jednu šansu vintage festivalu.

Dolce-Vita-31

Odlična svirka (shoutin torpedoes, B & the Bops, Rockin' bonnie italy) na stageu nije pomogla. Prazni podij uz odličnu svirku grupe „B & the Bops“ nije nešto na što sam navikla.

Dolce-Vita-35

Dolce-Vita-36

Dolce-vita-98
Šetale su se po terasi besciljno i pin up djevojke Angie von Kruger, Miss Bo i druge. I sve je izgledalo kao da nešto čekamo. Opet je Igorov dnevni boravak spašavano situaciju.
Planirali smo ostati do nedjelje, ali toliko nam je postalo dosadno da smo sjeli nazad u auto i odjurili prema Zagrebu.

Cijeli odlazak na Vintage festival Dolce Vita u Rovinj ipak nije bilo uzaludan. Zbog jedne scene, koja me uspjela naježiti i rasplakati vrijedilo je truda. Taman pri odlasku na putu uz ulazak na terasu njih dvoje od koji sedamdeset i nešto godina. On gospodin u krem svijetlim hlačama na peglu i svijetloj košulji, ona u dugoj suknji i košulji također svijetlih boja. Plešu, vrte se, bolji od svega viđenoga gore na terasi. Popričali smo sa njima, stranci, prije pedeset godina su plesali na toj istoj terasi. Vjerujem da su mislili na terasu hotele Eden, na koju je i moj tata vodio mamu na ples '73. Cijeli festival vrijedio je samo zbog činjenice da su ovo dvoje predivnih ljudi mogli otplesati svoj ples nakon pedeset godina ljubavi, na istom mjestu. Zbog njih sam se vratila sretna u Zagreb.

Dolce-Vita-38