Tajne Zagreba

Kao što sam u jednom od prethodnih postova navela, moj dragi je pun talenata, pa ću na blogu objavljivati i njegove teme. Osim toga ima tema koje smo zajedno napisali. Oboje volimo i vozimo motore i članovi smo kluba RC Adventurer Croatia.
Razne obaveze i manjak slobodnog vremena onemogućavaju nas da se češće vozimo, no kada se vozimo pokušavamo sve dokumentirati slikom i riječi. U nastavku vam donosim detalj Zagrebačke povijesti, priču o „Tajnom groblju“.

Dan kao stvoren za vožnju, bez velikih planova krstarimo Zagrebom Tenere i ja.
Za veliku i dugu vožnju nemam vremena, prolazim znanim mi ulicama lijeno gledam ljude kako sjedne po terasama i piju kavu. Nešto me kopka, samo onima kojima enduro krv teče znaju kada adventurerski duh prepravi tijelo.
Kao neki inat, kao prkos, kao radoznalost skrećem sa poznate ulice u jednu malu ulicu, zašto ?
Pa tamo još nisam bio.
Vozim se ulicom i na kraju, test, možeš lijevo, možeš desno, a ako ideš ravno tamo asfalta nema. Ja odem ravno riskirajući da zaprašim motor.

Stvar se zakomplicirala nema više ni makadama.

Još će mi biti žao što nema prašine, evo vidim i blato ah... satima ću morati polirati felge nakon ovoga.  Super, kraj puta, nisam uprljao motor previše okrenem se i nazad u civilizaciju.

Spašen sam!!

Na moje veliko čuđenje kraj puta je bio i kraj puta za puno ljudi koji su tu i ostali. Ja sam došao na groblje.

„Secret Cemetery“ rekao bi, staro zaboravljeno i od živih napušteno groblje.

Grobovi su jako stari, ima ljudi rođenih 1812, a pokopani su ovdje. Zadnji pokopani ovdje su '60-tih prošlog stoljeća. Ima i održavanih grobova, vidi se da netko brine o njima.

 Pokušavam u objektiv uhvatiti cijelo groblje, nisam uspio, tako da sam okinuo ovih pet slika.

 

Pažnju mi privlači nešto bijelo na kraju groblja. Ni mrtvi nemaju mira od zagađenja, netko je bacio pregradni zid potpuno napravljen od stiropora.

Pitanja me proganjaju. Zašto je ovo groblje ovdje ? Zašto se više ne koristi ? Tko su ovi ljudi? Zašto nisu pokopani gdje su i svi ostali tj. na groblju u Stenjevcu ?
Nema boljeg mjesta za rješavanje pitanja nego otići u lokalnu birtiju i pitati. Imamo sam sreću jer je konobar domaći dečko i nešto znao o svemu.

"To je groblje od stare Stenjevačke crkve i više se ne koristi." Rekao je. Nešto sam saznao ali zbog čega se ne koristi nisam znao.
Uvijek moram priznati mi je bilo čudno zašto u Stenjevcu postoje dvije crkve praktički jedna pored druge.
To mi se činilo nelogično kao da imaš dvije autobusne stanice jedna od druge udaljena 50 m.
Odlazim do nove crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Iza crkve se nalazi veliko groblje, koje se danas koristi.

Nakon 30 sec šetnje eto me kraj stare crkve. Zapuštena, zaključana i u derutnom stanju.

Starokatolička crkva nije rimokatolička to su slične ali ne i iste vjere.
Malo sam se informirao i saznao ovo:
Starokatolička crkva je kršćanska vjerska zajednica, nastala iz opozicije nekih njemačkih teologa na Prvom vatikanskom koncilu 1870. Oni su se usprotivili definiciji o papinskoj nepogrešivosti i primatu, te su tražili da se katolicizam »vrati na svoje stare oblike«. Odvojili su se od Rimokatoličke crkve na kongresu u Münchenu 1871.

Starokatolici odbacuju svećenički celibat, nerazrješivost braka, tajnu ispovijed. Uvode narodni jezik u liturgiju. Svećenike i biskupe biraju sami vjernici na skupštinama župa i crkvenim saborima.

Danom nastanka starokatolicizma u Stenjevcu može se smatrati 14. studenoga 1926. kad su starokatolički svećenici iz Zagreba sa većim brojem sljedbenika iz Zagreba, doputovali u Stenjevec, ponijevši sa sobom misno ruho i posude, te provalili u katoličku crkvu u Stenjevcu i održali misu.

Iako je 19. studenoga 1926. kotarsko poglavarstvo u Zagrebu upozorilo da neće više starokatolici u Stenjevcu moći slaviti misu u katoličkoj crkvi, dana 21. studenoga 1926. u Stenjevcu nastali vjerski nemiri, došlo je do velike napetosti i tučnjave između katolika koji su branili ulaz u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu i sljedbenika starokatolicima koji su silom htjeli ući u crkvu, a do krvoprolića nije došlo zahvaljujući samo intervenciji policije.
Pred II. svjetski rat Starokatolička crkva imala je 23 župe, 68.000 vjernika i 42 svećenika. Godine 1933. došlo je do rascjepa unutar Starokatoličke crkve, a za rata je bila zabranjena i djelomično uništena.

Hrvatska Starokatolička crkva danas ima tek nekoliko stotina pripadnika.

U samom centru Zagreba, Stenjevcu postoje dva nijema spomenika, jedno groblje i jedna crkva kao dokaz evolucije vjere.

Da bi bolje vidjeli kako su tajne blizu nas...

Shoping centar je dobar orijentir.

Postavih pitanje sebi...
Da li sam odlučio ići ravno i ući u blato i prašinu samovoljno ili je Bog htio da ovo podijelim sa vama i spasim od zaborava.

Nikada to neću saznati ali nešto sam naučio. Poput ljudi i crkve su smrtne ali vjera ne !